Zanimljivosti

Paška čipka

Grad Pag je i grad rukotvorina poznate paške čipke koja se njeguje kroz stoljeća, svaka je zaseban unikat, a taj spori i naporni ručni rad živi i danas na uličicama starog grada. U gradu Pagu od 1998. godine djeluje Galerija paške čipke u organizaciji Društva paških čipkarica „Frane Budak.“ Posjetitelji galerije mogu vidjeti kako se izrađuje paška čipka i tako se opustiti uz kreacije različitih tehnika čipki koje su pravi umjetnički radovi vrijednih ruku paških čipkarica. U bogatoj galerijskoj zbirci nalaze se čipke različitih povijesnih razdoblja – replike paške čipke po starim Budakovim nacrtima, različiti tekstilni predmeti kao dijelovi interijera paške kuće, zatim dio odjevnih predmeta koje su kroz povijest koristili stanovnici grada Paga, ali i kreacije najnovijih datuma.

Baškotini - zlatni paški prepečenci

Benediktinke iz samostana Sv. Margarite u gradu Pagu na otoku Pagu već tri stoljeća pripravljaju osebujnu krušnu deliciju. Jedna od triju znamenitosti drevnoga grada Paga, osim svima znanih paške čipke, janjetine i sira, jesu baškotini. Te ukusne "prepečence", koje hvale domaćini, ne pripremaju paškinje, već benediktinke iz samostana Svete Margarite. Rano ujutro, sestre započnu svoj dan molitvom, sv. Misom i zatim radom. Na prostranim drvenim stolovima sestre spretno mijese tijesto koje se nakon dizanja razvlači i slaže u velike posude za pečenje koje se stavljaju u dobro ugrijane peći. Nakon prvog pečenja, baškotini se razdvajaju i vodoravno poslažu u posude za pečenje. Poslije drugog pečenja baškotini se osuše i postanu prepoznatjive zlatnožute boje. Prema usmenoj predaji, baškotine je rado trošila i austrijska carica Marija Terezija, koja ih je obvezno nudila svojim "plavokrvnim" gostima.

Paški trokut

Paški trokut je naziv za neobičan otisak u kamenjaru koji je otkriven u svibnju 1999. godine na brdu Tusto čelo. Brdo Tusto čelo nalazi se sjeverozapadno od grada Paga, nedaleko od trajektne luke Žigljen. Radi se fenomenu koji privlači pozornost vjernika, alternativnih istražitelja prošlosti i ufologa. Na temelju geoloških istraživanja, utvrđeno je kako je kamenje unutar Paškog trokuta svjetlije boje od kamenja izvan trokuta, te kako, nakon izlaganja ultraljubičastom svjetlu, isijava crvenom bojom. Crvena boja je dokaz da je kamenje unutar trokuta prošlo termičku obradu. Pretpostavke su kako je taj megalitski otisak nastao prije 12 000 godina. Do Paškog trokuta se dolazi razmjerno lako jer su kod luke Žigljen, ali i na drugim prometnicama uokolo Novalje, postavljeni putokazi koji upućuju na smjer kretanja prema brdu Tusto Čelo. Paški trokut u samo tri godine od njegovog otkrivanja posjetilo je više od 30 000 ljudi iz cijelog svijeta.

Muzej soli

U jednom od starih skladišta soli u nekadašnjem pogonu paške solane, otvorena je stalna izložba solarstva. Nekadašnje skladište soli, s izvornim starim mlinom, uređeno je kako bi posjetiteljima ambijentom i izloženim predmetima pokazalo kako se nekada u Pagu proizvodila sol. Na sredini skladišta, kao središnji dio izložbe postavljene su replike bazena soli s prolazima između bazena i kanalima, a uz sjeverni zid stavljena je hrpa od tri tone soli. Na izložbi su postavljeni razni alati koji su se koristili u proizvodnji soli, a na zidovima su postavljene stare fotografije solane. Posjetitelji se ove zanimljive izložbe mogu uvidjeti kako se nekada u Pagu proizvodila sol.

Orintološki rezervati

U neposrednoj blizini Vlašića, uz staru cestu za Povljanu, nalazi se Orintološki rezervat Veliko i Malo blato, zaštićeni rezervat ptica močvarica. To je posljednje takvo mjesto u Europi na koje određene vrste ptica močvarica mogu sletjeti na svom putu prema jugu. U jezeru Veliko blato ima slatkovodnih riba. Veliko blato je bilo jedno od prvih ribogojilišta u Europi, a u te ga je svrhe uredila obitelj Košćina. Oko 10 km od grada Paga, iza mjesta Kolan nalazi se Kolanjsko blato, slatkovodno jezero koje je odlukom nadležnih državnih institucija proglašeno posebnim Ornitološkim rezervatom.

Suhozidi

Suhozidi su upečatljiv spomenik teškog života i golemog truda ljudi našeg otoka, nastali krčenjem teško obradivih površina i vještim slaganjem. Svojim oblicima, površinom, izgledom i namjenom, jedan su od najreprezentativnijih primjera pučkog autohtonog graditeljstva. Suhozidi su podignuti kao prirodne granice između ograda, visoki dovoljno da ih ovce ne mogu preskočiti, snažni da ih bura ne može srušiti. Predstavljaju važno stanište za gmazove, ptice i male sisavce. Razveselit će vas prizor kad za vrijeme vrelog sunčanog podneva ugledate cijelo stado ovaca kako se odmara u hladu pod suhozidom. U nedostatku stabala u nepreglednom kamenjaru, suhozid je njihovo jedino utočište za predah od vrelih ljetnih temperatura. Uz suhozide pozornost privlače i ovčje nastambe tzv. torovi ili jare. Suhozidi predstavljaju važan element krajobraza i dio su bogatog kulturnog nasljeđa Hrvatske zaštićeni od UNESCO-a.

Vrtovi lunjskih maslina

Lunjski maslinici na krajnjem sjeverozapadu otoka Paga kriju neka od najstarijih stabala divljih maslina na Mediteranu. Divlja maslina (olea oleaster) prosječne je starosti oko 1200 godina, a neke mogu biti i starije. Ovo je područje stoga zaštićeno kao botanički rezervat.

Nacionalni parkovi

Čuda prirode na dohvat ruke. Posebnost zadarske regije čini i to što se nalazi u okružju čak 5 nacionalnih parkova. To su Paklenica, Kornati, Plitvička jezera, Slapovi Krke i Sjeverni Velebit. Za samo sat do dva sata vožnje automobilom ili brodom moguće je iz Vlašića stići do nekih od parkova.